Najljepša je Kita moja

Ljepotica je  svoje ime zorno nosila nekoliko stotina godina, a sad joj ga tobože učeni ljudi pišu pod navodnicima. Zar je malo što su je silovali, okrnjili i narušili njenu ljepotu i izgled, pa sad joj i ime krnje, kao da se stide njega ili hoće da sakriju zločinstvo. Da joj je tužiteljka ranije, prije unakazivanja lica napisala ime pod navodnicima misli li bi da je ljubomorna na njenu ljepotu. Tužiteljka je u pravu ako je pomislila da joj dalje ne pripada tako ime, jer se ona više nema čime kititi, ali nije ona na to mislila, jer je nije poznavala ni prije, niti se kasnije potrudila da je upozna, no je presudu donijela na štetu nje nepravedno iskorišćene, a u korist njenih silovatelja, koji su je svu poderali i kose joj počupali i tako im se pridružila, vezujući joj ruke zatvorenih očiju da ne vidi nasilje a svjesno ili nesvjesno učestvujući u njemu. Za nas je značajno i sveto ime njenoga vrha, ispod kojega su se rađale generacije naših đedova i otaca. Pod njom su se rađali pod njom su bivstvovali i pod njom su umirali, oni koji nijesu đe u kakvome ratu za nju poginuli. Ispod nje, a đe bi drugo su i nas gradili i majke nas uz ognjišta, ada nijesu u porodilište, rađale i u tkane pelene i povoje povijale. Kad su nas po prvi put iz kuća iznosile, poslije njihovog lica prvo što smo viđeli, bilo je nebo iznad,  pa vrhove njene, koji su nam i tada nešto značila iako nijesmo znali šta je, ni kako joj je ime. A čim smo počeli svijet razbirati ona je privlačila našu pažnju. Dugo smo mislili da je ona, najveća na svijetu, zato je danas ovoliko oplakujemo. Ona je bila naš Olimp i dugo naš Lovćen, sa kojim smo je, samo mi i niko više mogli izjednačaviti i voljeti kao njega.

Zaboga je li gospođa tužiteljka morala njeno ime staviti pod navodnicima. Ma nije, kako je mogla toliko poniziti našu svetinju i pod navodnicima staviti njeno pravo izvorno ime, pa to nije ni promjena imena, nego to postaje ništa, odnosno nešto čega nema.  Kako je gospođa mogla poniziti i nju i nas poigravajući se s našim osjećanjima, otimajući nam iskrenu i iskonsku ljubav koju gajimo prema njoj. Nije to njeno navodno nego pravo vječito, izvorno i iskonsko ime, ali ko zna našta je gospođu tužiteljku asociralo i kakvu je percepciju i doživjaj imala kad ga je saradnici  pomenula. Može li biti da joj je bar malo proradila savjest, pa se postiđela pred imenom kojemu treba nepravedno presuditi, te je računala da će se i njena maštovita nepravda sakriti između navodnika. Ko će znati je li se tužiteljka, uplašila imena ili nepravde koju joj današnjom presudom nanosi. Gospođe, u sudnici su se vjerovatno smijale imenu, kojemu sude, pa vele da im se ne bi smijali optuženi, koje treba osloboditi, bolje staviti pod navodnicima „Kita“. ‘Ajde što joj ime ne napisaše kako treba nego i dodaše, da je to neđe neko mjesto, a ne znaju tačno đe, samo  pretpostavljaju, da je tu neđe između ovoga ili onoga kraja.

planina-kitaE, bogami mi se nikada nijesmo stiđeli njenog imena pa ni pjevati u Crnogorskom kolu o njenoj ljepoti, iako je to omladinu do suza zasmijavalo:

 Planina je kako koja,

najljepša je Kita moja.

Zašto da nam ne bude drago njeno ime, Kita Nikšićka, pa nijesmo mi jedini u svijetu što imamo Kitu. Kako bi tužiteljka napisala tužbu da je saradnici diktirala na engleskom. Bi li ime neke Montain Dick napisala pod navodnicima, a ima ih više po Americi: Whiskey Dick Mountain, Dick Smith Willderness i Tom Dick and Harry Mountain, čija imena znače u pravom smislu riječi baš ono što je skrenulo pravu asocijaciju tužiteljke (k….), a naše pretke koji su Kiti dali to ime, ništa nije asociralo na dick, nego na the flowers -pasykita-buket cvijeća, samo zato što se u toj planini, čiji se vrhovi vide iz Nikšićkog polja, uvijek, ama baš uvijek, na Đurđev dan zazelene bukovi ‘omari, pa ma kolko da je hladno, ili i ako ispod njih ima snijega. Prenosilo se pamćenje naših đedova, da je bilo godina, kada su mislili dan prije da se to ne može desiti, a ono  sjutra dan, na Đurđevo jutro bila je zelena Kita Nikšićka.

Iako je nama najljepša, naša Velika i Mala Kita nije jedina na prostorima bivše nam domovine gdje se govori srodnim jezicima. Tako u Crnoj Gori ima više Kita: Brezova Kita, Bukova Kita, Grabova Kita, Milatova Kita i zamislite kako bi bilo teško tužiteljki napisati Crvena Kita, a ima ih još, ali neka mi oproste sve Kite koje nijesam ili neću pomenuti. I oni na Kosovu imaju Veliku i Malu Kitu, gotovo, pa malo iste visine ka naše Kite. Hrvati imaju obje Kite, Veliku i Malu, koje su male u odnosu na crnogorske i kosovske, ali zato se ove hrvatske kupaju u moru, pa se ne vide cijele, nego im samo vrhovi vire iz vode, na ostrvu Pelješcu. Imaju oni i veliku Gaćešinu Kitu koju ne kriju, no je svakome pokazuju, na vrhu Velebita, a začudo i ona je približno iste visine kao ove predhodne. Srbijanske, Velika i Mala Kita su nešto niže od ostalih, dok se  Bosanci hvale povelikom Kitom, a sigurno da ih imaju još i pjevaju:

Široka Kita rakita,

široko polje prekrila,

jednog mi kraja neskrila.

Iako je našu tužiteljku asociralo na kitu ili dack, vjerovatno Japance ne iako je tako nazivaju i vjerovatno je naveća  na svijetu Kita-dake, (moguće je da crnci imaju veću Kitu, neđe tamo na Kilimandžaru), a veoma je visoka i Kita-nagore, vrh na Antarktiku.

Tuđijem Kitama se bavimo samo da pokažemo onima koji ne znaju kao tužiteljka da svi u svijetu imaju manju ili veću Kitu. A možete misliti koliko bi stidnoj tužiteljki trebalo navodnika kada bi morala nabrajati i popisivati svre što ima naša Kita. Kita ima Karlicu, na vrhu ima Kapavicu, ispod Runjave Glavice, a iza Poganu, a sve to pokreće čudne asocijacije, zar ne? Reklo bi se da je to sve što treba da ima jedna Kita, ali nije. Ima naša Kita što nemaju druge, ima drvo kakvoga nema niđe u svijetu pa ni u samoj Rusiji; Rusko Drvo, koje ne mogu nikakve šege posjeći ni uništiti, ali može pamćenje naših potomaka, zaboraviti da tamo postoji. Čuli ste za saborne crkve, ali ne znam jeste li za saborna brda. E, na Kiti ima Zborna Glavica, to je onaj najvisočiji njen vrh, Velika Kita. Ima ona što nemaju ni turske planine; polumjesec i petokraku u kamenu urezanu i svoje Arape. Ima gore Ledenicu i dolje Studenu. Njen Obješenjek ne visi, no je dignut visoko i proteže se od Velike Kite, ka centru toga kraje, oko kojega su se one dvije žene nekad svađala, e se nijesu mogle dogovoriti koja polaže više pravo na njega, te jedna drugoj reče: „Trubjela moja, Trubjela tvoja“, Tako je Trubjela svačija. Kad se sve pobroji što pripada Kiti, reklo bi se da na lijepo samo asociraju Priljupci, sa Sirbabom, koji su se prilijepili uz nju i Dobri Pod koji asocira na dobro, a tu dobra nema, voda ga je odnijela, ostalo je samo što ne valja a ako je i nika koji trn s njim se počeo kvariti  lijepi izgled Kite.

Kita danas nema mnogo onoga čega je nekad imala i ima mnogo čega nikada nije imala. Ostali su samo nazivi  toponima, a ni njih brzo neće biti jer ih zaboravljamo baš mi čija imena su im dali naši preci i u čijem su vlasništvu bili do polovine dvadesetog vijeka, kada ih oduze tadašnja Državna uprava i uknjiži kao svoje vlasništvo, a mi nadajući se da će i naša nova država Crna Gora brinuti o šumama i javnim površinama od društvenog značaja ne znamo je li samo šuma državna ili i zemljište, pa nam sad, smijući se i kezeći zube ka zvijeri, bespravno oru po njoj oni koji nikada tu nijesu imali, ama baš nikakvo pravo. Kita je naša sa ove strane što smo ispod, a ja mislim da smo ispred i onih naših tamo iznad odnosno iza, koji su navalili na nju, da je čereče.

kita-suma

Na Zbornoj Glavici nema više bratstveničkih skupova i zborova, niti s nje odavno odliježe pjesma đevojačka i momačka, jedino se na nju popenje kadkad koji lovac, a prije lovoktradica, e mu se odatle pruža daleko vidik, pošto nema više ni bukovih ‘omara i jelovih čestara, no su umjesto njih gole, preorane zaravni, pa su nestali i bujni pašnjaci i stada ovaca i klepet čaktara i rika zadriglih bikova iz Nevidova Dola. To je činilo lijepom i privlačnom, a toga više nema, pa nema ni života ni divljih a kamo li domaćih životinja, zato što su ljudi plitke pameti, a široke gu…. i bez trunke morala ne birajući sredstva navalili da je očerupaju i otmu iz naših očiju i izbrišu iz našeg pamćenja. Bez imalo stida i sram su navalili na našu prađedovsku zemlju u sprezi sa bezočnim inspektorima, nekakvim nazovi šefovima, nakih jedinica uz blagoslov tužiteljke koja je bezdšno pomogla silovateljima ove ljepotice da je potpuno raščereče, obesčaste i obezglave, na sramotu sviju nas  koji smo to dozvolili i bezbrižno gledali.

A šta sad ima u i na Kiti, čega nikada nije bilo? Nečastivi joj mnogo zla načiniše i učiniše je nakazom planinom. Stigle su na Kitu građevinske mašine: buldožeri, kamioni, motorne šege, sa štetnim izduvnim gasovima, a iza njih ostaju gomile guma, plastičnih kanti, džakova svakojakog smeća izvezenog nauzgred, radi dvije koristi i to sve u režiji zagovornika ekološke države, a od zagađenja se osuši i ono malo što je ostalo, pa umjesto zelenih šuma stoje gomile nabacanih i umetrenih drva, Razderani putevi uzduž i poprijeko od Arapa do Zborne Glavice, Kapavice i do Ruskog Drveta, pa i kroz Nevidov Do do Vukalovića pećine.

Naš đed je zdravije pluća, zahvaljujući Kiti, ne ovako bolesnoj nego onoj zdravoj, iz njene strane odakle se vidi polje Nikšićko, u Riđane dozivao ženu, da mu donese tain i što treba za stoku, a nas danas naše na metar ne čuju, pa ih ni s mobilnim otole ne možemo dozvati.

Eto, dođe vrijeme da ni vuk s Kite nema odakle zavijati.

Auuu!!!

Vuk s Kite

kita-smece-final

linija-post

U tekstu navedene Kite planine (Mountain):


  1. Velika Kita je planina i nalazi se u Crnoj Gori. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 1198 metara. / Mala Kita je planina i nalazi se u Crnoj Gori. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 1153 metara.

  2. Velika Kita je planina i nalazi se na Kosovu. Procena terena  nadmorska visina iznad nivoa plombe je 1182 metara.Varijantni oblici pravopisu
    Mala Kita je planina i nalazi se na Kosovu. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 1154 metara. Varijantni oblici pravopisu za Mala Kita ili na drugim jezicima:

  • Kita Gaćešinaa 1226 metara. Nalazi se u masivu Crnopac, na najjužnijem dijelu Velebita. Hrvatska

  • Belikaa Kita je brdo i nalazi se u Dubrovačko neretvanskoj, Hrvatska. Procjena terena, nadmorska visina iznad nivoa plombe je 173 metara. / Mala Kita je brdo i nalazi se u Dubrovačko-neretvanska, Hrvatska. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 136 metara.

  • Velika Kita je planina i nalazi se u Srbiji.Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 984 metara. / Mala Kita je planina i nalazi se u Srbiji.Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 912 metara.

  • Kita je brdo i nalazi se u Bosni i Hercegovini. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 1029 metara.

  • Kita-dake je planina i nalazi se u Nagano, Japan. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 3090 metara.

  • Kita-nagaone je vrh na Antarktiku. Procena terena nadmorska visina iznad nivoa plombe je 2113 metara.

  • Whiskey Dick Mountain-Viski Dik Planina) u državi Vašigton. Procjena terena, nadmorska visina iznad nivoa plombe 1182 metara. SAD.

  • Dick Smith Willderness-(Dik Smit Divljina) je divljina u planinama istočne Kalifornije-SAD.

  • Tom Dick and Harry Mountain-(Tom Dik i Hari Planina) u američkoj državiOregon-SAD. Nadmorska visina 1544 metara.

linija-post


NAVEDENI TOPONIMI:


  1. Zborna Glavica – je ustvari vrh Kite, ranije goli i zaravnjen odakle se kao na dlanu vidi jezero Slano i cijela Nikšićka kotlina, a vjerovatno su se na njoj iskupljali bratstvenici Riđanjani i dogovarali oko bitnih stvari, i  pastiri su se obavezno na njoj sastajali

  2. Runjave Glavice – brdo na sjeveroistočnoj strani Kite Nikšićke, koje zapravo pripada njoj.

  3. Kapavica – pećina ispod samoga c vrha Velike Kite, odnosno Zborne Glavice, u kojoj i na najvećim sušama  dotiče pomalo vode. Do oduzimanja bratsveničkog komuna bila je u njemu, ali je tadašnja vlast Milan Banoviću, u kojoj bio odbornik, omogućila da je pripoji svojoj imovini.

  4. Karlica – manja udolina na Kiti.

  5. Nevidov Do – livada, veća udolina pri samom vrhu Kite, ne vidi se od velike šume, a i takvog terena dok se ne dođe pravo u njega.

  6. Ledenica – veća jama i pećina na vrhu Kite, odakle se nekada u vrijeme ljetnjih suša  snabdijevalo vodom od topljenog leda iz nje kojega tamo ima vječito, iako nije baš lako do njega doći.

  7. Studena – bunar, izispod Kite (Potkitu) sa sa sjeveroistočne strane u koji s vremena na vrijeme izvire živa voda.

  8. Rusko Drvo – Rusi su prvi naučno istraživali i mjerili nešto po Kiti, pa su na jednoj visokoj tački pobili neko drvo, koje je podugo stajalo, a čobani ga prozvaše rusko drvo, te tako i naziv toga mjesta ostade Rusko Drvo.

  9. Pogana – je ravnica na zapadnoj strani Kite. Dobila je ime po ? – (zna neko)

  10. Priljupci – brdo na koje se Kita naslanja svojom istočnom stranom. U njima je velika pećina Sirbaba.

  11. Polumjesec i petokraka na Kiti su uklesani poslije Grahovačke bitke, prilikom razgraničenja Crne gore sa Turskom, pošto je granica išla Karavanskim putem preko Kite i eno ga i danas stoji ko ga umije pronaći.

  12. Dobri pod – odavno se propao i nestao ka što cijela Kita nestaje

  13. Obješenjak – stijene, litice niz koje su padali, ostajali na njima da vise vojnici u vrijeme boja u Kiti 1862. godine.

  14. Trubjela – mjesni centar Rudinsko -Trepačke opštine i Turska karaula – i danas se vide ostaci.

linija-post
Tekst je objavljen na portalu Avlija.me:Pogledajlinija-post

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *