Ljubav se rodila


Ona je đevojka sa livada zelenih,
Bistrog pogleda, plavih očiju snenih,
Iza njenih se usana punih i vrelih,
Ukazivahu dva niza zuba bijelih.
Sama je sa dahom vjetra poljem trčala,
Procvjetale lale i kalopere brala,
Šarene leptire je u letu hvatala,
I glasom slavujskim o ljubavi pjevala.
Trava je treperila od njenoga glasa,
Po ramenima prosuta plava kosa
Na tihom povjetaracu lagno talasa,
kao jara pšenica kad počne da klasa.
Mlada, zakone prirode nije spoznala
Ubrzo po zalasku sunca noć je pala
Da se odmori na trenutak je zastala
Pod zelenu je brezu sjela i zaspala
On je cio dan gledao pa je vidio
Da je zaspala.
Ali je nije budio.
Svojom je košuljom nježno pokrio
Pokraj nje je sjeo i cijelu noć bdio
Đevojka se u zoru ranu probudila
Uplašena, momka je zbunjena pitala
-Ko si?
-Ne boj se! Vratit se nijesi znala
Svladao te umor, sjela si i zaspala
Za njih je novo vrijeme tek počinjalo
Otpratio je.
I nije dugo trajalo
Srce je samo na izazov odgovoralo
Prijateljstvo se brzo u ljubav pretvaralo.
Želeći ga, Jovanka je Janka gledala
Strast i želja i u njemu je cvjetala
Svakog dana sve više se razbuktavala
Ljubav se rodila i vječno je trajala.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *