San u samoći


sam sam pod šatorom
samoća mi prija
baš me noćas, neuznemirava ništa
napolju se čuje oštri vjetar zavija
raspaljena vatra pucketa sa ognjišta
ćutim noć u samoći uživam u toplini
dospio sam u neko bestežinsko stanje
da nije vjetra bio bih sam u tišini
mladost, zdravlje, strast i obećanje.
kada mi ona odnekud dođe u snove
iznenada nezvana sama, spontano
skopala me i strpala u misli nove
htio sam da je privučem strastveno
plamćela je kao buktinja na suncu
toplina je tinjala u jedrim njedrima
prelivala se po vratu i putenom licu
žar vreli je gorio u punim bedrima
dvije dunje sazrele su bujne obline
prisustvom raspaljuje maštu i strast
cijela je središte životne topline
lijep stas, vitko tijelo i ženstveni glas
ona je cvijet života koji na suncu vene
zalivaću je,
neću žaliti znoj za njen spas

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *