Medicinska sestra u psihijatrijskom timu i faktori koji utuču na njen rad

Vukosav Delibašić med.teh. Opšta bolnica Nikšić, maj 2003. g.

Rad je stvorio potrebu da Ijudi jedni drugima saopšte nešto od svoga iskustva. I u praistorijsko doba stariji su prenosili stečena, radna iskustva na mlađe. Prema tome učenje je staro koliko i društvo, ali ne kao opšta kategorija, nego kao svjesna, planska i organizovana aktivnost, sa određenim ciljem u odredjeno vrijeme. Cilj ovoga rada je da nešto od već naučenog i stečenog iskustva prenesem novim generacijama, koje bi im koristilo kao priprema za produktivniji rad i Ijudskiji život, ne samo radi sticanja materijalne koristi, nego i za dokazivanjc i otkrivanje svojih sposobnosti.

Timski rad: Odavno je čovjek shvatio da se zajedno, u kolektivu postižu bolji rezultati rada. Posebno u jednoj zdravstvenoj ustanovi, malo šta se može raditi izolovano od drugih radnika, nego samo zajedno, u timu, jer razvoj medicinske nauke i savremeni način liječenja sve više zahtijeva timski rad u zdravstvenim ustanovama odnosno savremeno psihijatrijsko liječenje, nezamislivo je bez timskog rada. Tim je potpun na psihijatriji, ako u njemu sudjeluju: psihijatri, psiholog, sociolog, socijalni radnik. radni terapeut, medicinske sestre. a po potrebi i druga edukovana lica.

Uloga medicinske sestre u timu se odnosi na proces saradnje sa Ijekarima i ostalim članovima tima na dijagnostici i liječenju mentalno oboljelog čovjeka. Gdje ona sudjeluje kao ravnopravan član, a ne kao pasivni izvršilac i nijemi posmatrač. Tim čine svi radnici koji rade na jednom odjeljenju, iako svi istog dana nijesu na poslu. Rad u smjenama je uzajamno zavisan i tijesno povezan. Radnik u svakoj smjeni mora biti zainteresovan da poslovi i u ostalim smjenama teku normalno, kako ne bi došlo do ometanja cjelokupnog rada. Ako radnici u jednoj smjeni daju maksimum, drugi nijesu maksimalno iskoristili svoj radni potencijal, treći ne samo da se nijesu zalagali, već su usporavali aktivnost ostalih članova tima, onda je cjelokupni učinak ispod očekivanog. Zalaganjem svih u timu se razvija duh zajedništva i kolektivnosti, što se manifestuje na ukupne rezultate rada.

Kako na kvalitet cjelovitog rada tako i na kvalitet smjensko rada utiču različiti faktori, kao što su: nedovoljno radnog iskustva, manjak individualne sposobnosti i lične odgovornosti, porodično stanje, život u kući i nedovoljno dnevnog odmora, starosna dob, zdravstveno stanje radnika i slično. Mnogo će bolje rezultate na poslu postići radnici iz porodica u kojima vladaju harmonični odnosi, gdje je djeci omogućen normalan razvitak i gdje o njima i kući brinu oba supružnika, tada će se oni i na poslu bolje zalagati i zračiće pozitivnom energijom, koja će se prenositi i povoljno uticati i na ostale radnike. Medicinske sestre koje su majke i supruge mnogo su više afektivno vezane za kuću i porodicu. Preko dana ih čekaju iste obaveze kao i žene koje nijesu u radnom odnosu, što im čini dodatno opterećenje, pa tako nemaju dovoljno vremena da se odmore i pripreme za posao koji ih čeka na radnom mjestu, posebno ako rade noću u smjenama. Kod nas još nije iskorijenjeno mišljenje da samo muškarci zarađuju i rade noću, a danju mogu da se odmaraju, dok ženi ostaje cjelokupna briga o djeci i kući. Tako žena prezauzeta kućnim poslovima i obavezama oko djece, rad u ustanovi, posebno noćni, doživljava kao dodatno opterećenje, pa nažalost, s pravom ponekad zavidi onim ženama koje se brinu samo o kući i porodici. Od funkcionalnih promjena koje utiču na kvalitet rada mogu se izdvojiti: staračka nagluvost, smanjenje oštrine vida, suženje vidnog polja, slabljenje pažnje, opadanje intelektualnih sposobnosti i slično.

Međuljudske odnose u jednom timu reguliše moralna svijest radnika, čast, pristojnost, zdrava solidamost i prijateljstvo. Drugarstvo i solidamost nijesu moralne vrijednosti, ako nijesu usklađeni sa interesima tima kao cjeline i ako ne služe njegovom opštem napretku u procesu liječenja. Pogrešno je i naopako shvaćanje solidarnosti štićenjem nerada ili pogrešnog rada. Nerad i izbjegavanje rada na radnom mjestu na račun kolega je na štetu bolesnika. a nije dobro ni za onoga ko se tako ponaša. Ljenjčarenje na radnom mjestu je nečasno i nepošteno i nemože čovjeka učiniti srećnim, nego je znak njegove smanjene društvene vrijednosti i najgori vid zadovoljenja njegovih potreba. Jedna od uzvišenih Ijudskih osobina je pošteno i marljivo raditi na svom radnom mjestu, njegovati zdravo drugarstvo i solidarnost, ne podavati se negativnoj ograničenosti i stalno unapređivati svoju radnu sposobnost Čovjek se ne može osjećati slobodnim, ako se ponaša suprotno od glasa svoje savjesti i ako ne slijedi osjećanje odgovornosti.

Na kvalitet rada i radni učinak medicinske sestre u jednom timu utiču razni faktori, kao što su:  karakter ličnosji, motivcija za rad, meduljudski odnosi, radne navike i radno učenje, život u kući, starosna dob, njeno lično zdravstveno stanje i mnogi dmgi naizgled sitni faktori.

Motivacijom se postiže bolje zalaganje radnika u obavljanju radnih zadataka koji se postavljaju pred njim. Ako radnik _postiže veću zaradu on nastoji da je opravda postižući bolje rezultate i time potvrdi svoju vrijednost, dobijajući šansu za usavršavanje i napredovanje u poslu. Mora se reći danas je nažalost, zdrvstvenim radnicima jedina motivacija ljubav prena poslu kojim se bave. Medicinska sestra Dragica Čvorović koja je u dugogodišnjoj praksi radila na odgovornim radnim mjestima, pa i rukovodećim u JZU Opšta Bolnica Nikšić, primajući priznanje kao najbolji radnik ove ustanove 2002.godine, između ostalog je kazala: Onaj ko se odluči za ovaj posao, mora znati da se bavi humanim i uzvišenim poslom koji nažalost nije materijalno vrednovan. Ovaj posao se radi iz ljubavi, od njega se niko nije obogatio,, Ako čovjek ne voli posao koji radi on mu postaje teret i sredstvo kažnjavanja. Znači niske zarade su često uzrok nezadovoljstva, ali mogu postojati i drugi razlozi, kao što je nedostatak ljubavi prema poslu, slaba profesionalna saradnja, poremećeni medjuljudski odnosi, ili neadekvatna tolerancija nezamjeranja kolegama, pa i na štetu bolesnika i slično.

Neki radnici ne samo da su slabo motivisani za rad nego i druge podstiču na nerad, pa su šta više i uporni u nastojanju razbjjanja kompaktnosti tima. Pravi je zločin kada stariji radnici negativno utiču na mlađe i ne dozvoljavaju im da se pozitivno iskažu ili primijene bilo koje novine u radu koje su učili u školi Potpunoj propasti kolektiva i neuspjehu vodi, ako u njemu inicijativu preuzmu neradnici i saboteri. To je naličje rada, gdje dolazi do izmjene ljudskih vrijednosti. Naravno da će se svaki pojedinac, kod koga preovladava zdrav razum i etika, snagom svoga bića boriti protiv nerada, bez obzira da li će zbog toga izgubiti neke privilegije i ličnu korist.

Materijalna situacija se takode odražava na rezultate i kvahtet rada. Danas se mnogi zdravstveni radnici nalaze u materijalnim i stambenim teškoćama, posebno srednje-medicinski kadar. Sve to utiče na afektivni život radnika, pogotovo žene, domaćice i majke, koja mora takoreći od ništa stvoriti djeci doručak, ručak i večeru i obezbjediti djeci; knjige za školu, odjeću i obuću. To umanjuje njen radni učinak u ustanovi, kao i neriješeno stambeno pitanje koje i te kako može biti krupan razlog za smanjenje radnog učinka, kada se čovjek poslije napomag rada ne može odmoriti u svome domu. Radnik zbog toga postaje nervozan i mrzovoljan pa svoje nezadovoljstvo prenosi na kolege i saradnike. Loš životni standard i svakodnevna borba za život ne može osloboditi Ijude svakodnevnih briga, ako su još dodatno prinuđeni da u slobodnom vremenu rade honorarno, njihovo interesovanje za posao u ustanovi opada, a time slabi i kvalitet rada.

Dugogodišnji rad postaje dio navike i već se ne nameće kao obaveza i teret, te tako kod starih radnika rad postaje kao nezavisni funkcionalni motiv, i njima rad postaje prijatan, dok je kod mladih radnika potreban period prilagođavanja radnoj atmosferi i timskom radu. Neka istraživanja u svijetu pokazuju, da su stariji radnici sporiji, ali da prave manje grešaka na poslu, samo zbog toga što imaju više radnoga iskustva, zato se pad radne sposobnosti nadoknađuje rutinom i profesionalnim iskustvom. Rukovodstva zdravstenih ustanova bi trebala imati u vidu, iako se tome ne pridaje mnogo značaja, da starije radnike nije dobro premještati na nova radna mjesta, jer će se mnogo teže, nego mladi, prilagoditi novim zadacima, koji su u suprotnosti sa njihovim dosadašnjim iskustvima. Ako treba edukovati sestru tehničara za neki novi posao, bolje je uzeti mladog radnika, jer će mnogo Iakše naučiti novo i nepoznato nego stariji.

Radne navike se ne nasljeduju, one se stiječu, ali se one ne formiraju pasivnim djelovanjem, nego upornim i aktivnim radom. Dr Dušan Nedeljković u Etici II kaže: »Onaj ko je stekao naviku i ukus rada ne može podnijeti da ne radi. Daleko od toga da zavidi lenjivcu, čak šta više žali ga , ali takođe ima pravo i da ga prezire, jer lenjost unižava čoveka i čini ga odvratnim.« , ili »…navika kojoj se sve manje može odoljeti postaje intimna potreba rada.« Za uspješan rad na jednom odjeljenju potrebno je da kod medicinskih sestara postoje dobre navike i približno ujednačeni stavovi u radu sa pacijentima, Ujednačene radne navike u svim smjenama dovode do osjećanja jedinstva u timu, jer se napor svakog pojedinca na neki način utapa u zajednički rad, te tako postaje svjestan da združen poslaje jači i da postiže bolje radne rezultate. Neujednačenim stavovima bolesnici se zbunjuju pa tako i pored njihovog shvatanja i napora da poštuju kućni red neće u tome uspjeti. (Naprimjer, kod podjele terapije, o čemu sam već govorio u jednom radu, ako jedna smjena bolesnicima daje terapiju u sobama, druga u dnevnom boravku po prozivci, a treća u dnevnom boravku uslužuje ih dok sjede, oni već u četvrtoj neće znati šta da rade na poziv za podjelu terapije. da li da čekaju u svojim sobama ili idu u dnevni boravak i tamo stanu u red ili pak sjednu. Ukoliko sestre u svim smjenama dijele terapiju na isti način i u isto vrijeme, kod bolesnika se stvara navika da uz mali podsticaj dolaze za terapiju u odgovarajuće vrijeme i na odgovarajuće mjesto.)

Posjeta pacijentima je pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju i moglo bi se obraditi kao posebna tema. Ukoliko medicinska sestra poštuje kućni red i unaprijed dogovorena pravila, kod pacijenata i kod njihove rodbine će se stvoriti navika da posjetu obavljaju u za to planirano vrijeme. Sestra griješi ako misli da joj je lakše kad pusti posjetu u svako vrijeme, time sebi otežava posao a na štetu bolesnika, pa i rodbine, koja će sljedećeg dana naići na odgovornu sestru i vratiće se neobavljena posla. Tako i odgovoma sestra gubi dragocjeno vrijeme i troši veliku radnu energiju, nastojeći da sačuva Ijubaznost, dok nekome objasni zašto u to vrijeme ne može ući na odjeljenje. Neodgovoma sestra, koja uvijek pušta posjetu, obmanjuje pacijenta i njegovu rodbinu, stvarajući kod njih iluziju da je ona dobra, a ona koja je savjesna i pridržava se kućnog reda loša. Znači kod odgovornih sestara se stvara navika da posjetu puštaju u određeno vrijeme, kod pacijenata da očekuju posjetu u to vrijeme, a kod rodbine da dolazi u posjetu u isto, za to planirano vrijeme.

Radno učenje i lično uzdizanje je čovjekova bezuslovna dužnost i moralna obaveza, jer od uspjeha svakog pojedinca zavisi uspjeh cijelog tima, pri tome vodeći računa da lični interes uskladi sa interesima cjeline. Radno učenje u timu ima značaj za razvijanje moralnih osobina i formiranje karaktera, kroz razvijanje spretnosti, upornosti i smisla za kolektiv i zajednicu, a time humanizaciju i socijalizaciju ličnosti. Samo dobro edukovana i motivisana sestra, a po potrebi u praksi samostalna, može biti ravnopravan član tima u procesu liječenja bolesnika. Razmjena informacija iz medicinske struke u timu je od velike važnosti za njegov uspješan rad, što se postiže na radnoj grupi (času), koji se održava jednom u mjesecu, a potrebno je da mu prisustvuju svi članovi tima. Uz poštovanja hijerarhije, svakoj sestri treba pružiti šansu za što potpunije potvrđivanje svoje ličnosti, a posebno na onom području koje ona smatra značajnim i za koje ima interesovanje, a koje je od značaja za postizanje kolektivnog cilja. To medicinskoj sestri daje odgovarajući položaj u timu, ali od nje zahtijeva, da svoja znanja medicinske etike i tehnike svakodnevno dopunjuje i u praksi primjenjuje i da radna iskustva drugima prenosi. ,

Glavna sestra odjeljenja je jedna od spona između članova tima. Ona dobrim ličnim ugledom i stručnim i organizacionim sposobnostima stvara dobni radnu atmosferu, radi na izgrađivanju uzajamnog poštovanja i povjerenja i na izgrađivanju dobre komunikativnosti, učestvuje u objedinjavanju stavova i mišljenja, uspostavlja atmosferu opuštenosti u ovim odnosima, tako da se svaki član tima osjeća slobodan, izražava duboko poštovanje prema sposobnostima svih radnika, ali uvodi i ograničenja kako bi svak postao svjestan svoje odgovornosti u cilju što uspješnijeg rada cijelog tima. Glavna sestra mora biti spremna da prihvata novine u radu i da podstiče saradnike. a posebno svoje kolege, medicinske sestre-tehničare na stalno učenje i usavršavanje. Ona će dobre rezultate postići svojom demokratičnošću i maksimalno korektnim odnosom, kako prema svojim nadredenim, tako i prema, uslovno rečeno, podređenim saradnicima, dozvoljavajući im slobodu izražavanja i odlučivanja u domenu struke i posla kojim se bave, vodeći pri tome računa da to ne pređe u anarhističko ponašanje.

Radnik kao pojedinac je neodvojivi dio kolektiva kao cjeline. Zato svaka sestra svojim radom i ponašanjem doprinosi ili šteti svome ugledu i ugledu svojih kolega, Odnosno njeno ponašanje i rad se odražavaju na cjelokupne rezultate rada. Sestira uvijek mora znati šta treba da radi i kako će određnu radnju da izvede. Sve radnje mora izvoditi s tačnošću, promišljeno i smireno, bez panike i kolebanja kako bolesniku ne bi dala povoda za smnju u svoje sposobnosti. Bolesnik od sestre očekuje da mu pomogne u izlječenju, zato njeno držanje i samopouzdan stav kod njega stvaraju povjerenje i sigurnost da će mu pomoći u izlječenju. Sestra na radnom mjestu mora izbjegavati grube riječi, galamu, preglasno navijanje muzike, topkanje neprikladnom obućom, posebno noću i sumnjivo šaputanje pred pacijentom. Od velikog je značaja sačuvati mir bolesniku i izbjeći sve ono što bi ga moglo uznemiriti.

Sigumo je da će prikladna udobna čista i opeglana uniforma imati pozitivan efekat na onoga ko je nosi, pa i na bolesnika ali i na ostale saradnike u okruženju. Suvišno je govoriti o tome da je nedopustivo da radnik koji radi u ustanovi zatvorenog tipa, kao što je to bolnica u radnoj uniformi izlazi van bolničkog kruga, ide u trgovinu, banku i obavlja razne lične poslove. Ovdje treba napomenuti da i radne prostorije utiču na radne rezultate i kvalitet rada. Urednost radnih prostorija i jednog odjeljenja ne zavisi samo od radnika koji su zaduženi za higijenu, nego od svih koji rade na tome odjeljenju.

Smjenski rad je najodgovornija dužnost medicinske sestre, posebno u toku noći, jer tada sve obaveze oko njege , liječenja i kontrolisanja bolesnika padaju na nju. Znači bolesnici su tada povjereni smjenskoj medicinskoj sestri-tehničaiii. Smjenska sestra naročitu pažnju posvećuje teškim bolesnicima i prati njihovo psihičko stanje ako se radi o mentalnom holesnikur, ili vitalne funkcije, ako je u pitanju organsko oboljenje i rezultate pažljivo bilježi u knjigu pojačanog nadzora nad pacijentima kako bi ih vjerodostojno prenijela narednoj smjeni i Ijekaru. Zatim blagovremeno preduzima sve neophodne mjere za ukazivanje medicinske pomoći bolesniku i o eventualnom pogoršanju i napredovanju bolesti obavještava dežurnog Ijekara. Ona izvršava sve neophodne mjere koje odredi Ijekar u cilju liječenja bolesnika i sprovodi stalnu kontrolu higijenskih mjera. Vrlo važan momenat u postizanju dobrih rezultata rada ostvaruje se prilikom primopredaje smjene. Uputno je da kolege koji predaju i oni koji primaju smjenu ostanu nekoliko minuta zajedno, kako bi ovi iz predhodne smjene, pored pismenog i usmeno referisali o stanju bolesnika na odjeljenju, o onome što je urađeno u toku smjene da se pomogne i olakša ođređenom pacijentu i ujedno da savjet koleginici kako da nastavi sa radom. Posebno se referiše o stanju najtežih bolesnika, zavisno od vrste bolesti. Ako se radi o mentalnom oboljenju, narednu smjenu će upoznati da li se radi o agitiranom, agresivnom, suicidalnom, paranoidnom, stuporoznom, ili nekom drugom bolesniku, a ako se radi o organskom oboljenju: da li je bolesnik dekompezovan, febrilan, hipertoničan, hipotoničan, kolika mu je diureza, puls, krvni pritisak i ostalim parametrima od vitalnog značaja. Potrebno je da sestra iz noćne smjene pored pismenog i usmeno informiše načelnika odjeljenja i glavnu sestru o najbitnijim promjenama koje je uočila kod pacijenata u toku rada. Nakon prijema smjene sestra treba da posjeti bolesnike u svojim sobama i sama se uvjeri u njihovo zdravstveno stanje i procijeni kome je njena pomoć najneophodnija.

Zaključak

Potreba za radom je u samoj ličnosti i postaje kao sastavna crta njenog karaktera. Covjek kao radno stvaralačko biće, radom razvija intelektualne sposobnosti. Učenje je svjesna planska i organizovana aktivnost, zato se samo blagovremenim, kontinuiranim i istinskim učenjem dolazi do dobrog i kvalitetnog rada. Timski rad je moćno sredstvo za oplemenjivanje Ijudskih kvalifeta i privikavanje ličnosti na tačnost i svjesnost vrednovanja humanizma, gdje se uči i razvija duh zajedništva i kolektivnosti u radu zdravstvenih radnika. U savremenom (psihijatrijskom) timu medicinska sestra nije pasivni posmatrač i bezlično biće, nego aktivni učesnik, saradnik i pomagač Ijekaru na postavljanju dijagnoze i liječenju bolesnika. Medicinske sestre koje rade u smjenama su ravnopravni članovi tima iako sve istoga dana nijesu na poslu. Zato su one zainteresovane da poslovi u svim smjenama teku normalno, jer neuspješno i neodgovomo urađen posao u jednoj od smjena dovodi do neuspjeha cijelog tima.

Dobrim i poštenim radom se stvaraju dobre navike, a za navike se kaže da su »druge prirode Ijudi.«